Usredotočujući se na konkretno iskustvo migracije i povratka, autorica se bavi narativnim i praktičnim načinima uspostavljanja, potvrđivanja, pa i opovrgavanja pripadnosti određenomu fizičkomu prostoru. Kao nosivi analitički konstrukt pritom je odabrala pojam doma, kojim se, među ostalim, nadilaze tradicionalne koncepcije njemu značenjski bliskoga pojma identiteta. Promišljajući ideju doma u svjetlu suvremenih pristupa povratnim migracijama koji naglasak stavljaju na pluralnost, kompleksnost i ambivalentnosti, a ne na uniformnost povratničkih iskustava, autorici se etnografija pojedinačnoga nametnula gotovo jedinim prihvatljivim načinom dohvaćanja “stvarnosti” antropoloških subjekata (određene značenjima koja oni sami pridaju svojemu iskust...